Oglas

Novi trend

Samo sjednete i gledate kako dan nestaje: Ritual koji u Nizozemskoj postaje sve popularniji

author
Punkufer.hr
08. apr. 2026. 12:56
aaker-RYjRmOQtlUA-unsplash
Photo by <a href="https://unsplash.com/@aaker?utm_content=creditCopyText&utm_medium=referral&utm_source=unsplash">Åaker</a> on <a href="https://unsplash.com/photos/silhouette-photography-of-four-person-on-cliff-during-sunset-RYjRmOQtlUA?utm_content=creditCopyText&utm_medium=referral&utm_source=unsplash">Unsplash</a>

Posmatranje sumraka bez riječi može se prakticirati u gradskim parkovima, na obali, u planinama ili na selu. Nisu potrebni posebni uvjeti ni oprema – dovoljno je sjesti i pratiti kako se mijenjaju boje neba, kako se oblici u prostoru postepeno gube i kako se zvukovi dana stišavaju.

Oglas

U svijetu koji sve brže diktira tempo života, Nizozemci prakticiraju ritual koji im pomaže da uspore, vrate se sebi i prirodi. Radi se o posmatranju zalaska sunca i uživanja u sumraku, praksi koja je nekada bila dio svakodnevice, naročito u ruralnim sredinama.

Porodice bi se nakon završetka posla okupljale i posmatrale kako se svjetlo postepeno povlači. Taj prijelaz nije bio samo kraj dana, nego i jasan trenutak odmaka od aktivnosti. S vremenom je takav ritam nestajao, kako je život postajao brži, a večeri ispunjene obavezama i tehnologijom. Svašta, reći će neki – pa to radimo i mi kada posmatramo zalaske sunca – tačno, ali radi se o redovnom i svjesnom zadatku koji donosi mir kada se redovno prakticira, poput meditacije, prenosi Punkufer.hr.

Ideju posmatranja sumraka (poznato i kao dusking) potaknula je nizozemska spisateljica Marjolijn van Heemstra, istražujući drevne običaje povezane s noći i tamom. Tokom razgovora s ljudima otkrila je da mnogi imaju sjećanja na roditelje ili bake i djedove koji su prakticirali upravo takve trenutke tišine na kraju dana. Danas organizira zajednička posmatranja sumraka, najčešće na mjestima udaljenima od svjetlosnog zagađenja.

Gdje se promatra sumrak?

Posmatranje sumraka bez riječi može se prakticirati u gradskim parkovima, na obali, u planinama ili na selu. Nisu potrebni posebni uvjeti ni oprema – dovoljno je sjesti i pratiti kako se mijenjaju boje neba, kako se oblici u prostoru postepeno gube i kako se zvukovi dana stišavaju.

Takva praksa već postoji u različitim kulturama, iako pod drugim nazivima. U Japanu se sumrak posmatra kroz umjetnost i muziku, na Baliju postoji običaj svjesnog dočekivanja zalaska sunca, dok u nordijskim zemljama večernji mir ima važno mjesto u svakodnevnom ritmu. U svim tim primjerima zajedničko je usporavanje i prijelaz iz aktivnosti u smirenije stanje.

Rezervati tamnog neba 

Posebnu dimenziju posmatranje sumraka dobiva na područjima gdje je priroda još koliko-toliko očuvana i tamo gdje nema umjetne rasvjete. Nacionalni parkovi i rezervati tamnog neba nude uvjete u kojima se prijelaz iz dana u noć može pratiti bez ometanja umjetnog svjetla. Upravo na takvim lokacijama organiziraju se događanja koja potiču ljude da osvijeste vlastiti odnos prema prirodi i tami. 

Posmatranje istog prizora tokom dužeg vremena omogućuje uočavanje detalja koji inače ostaju neprimijećeni – promjene svjetla na krajoliku, kretanje ptica ili postepeno gašenje zvukova.

U praksi, dusking traje onoliko koliko traje sumrak. Nema zadanih pravila ni ciljeva. Upravo u toj jednostavnosti leži razlog sve veće popularnosti dočekivanja mraka u Nizozemskoj. 

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama